hrvatski

Benešićev rječnik kao svjedočanstvo smjena paradigmi

Premda Julije Benešić, književnik i jezikoslovac, prevoditelj i teatrolog, rođen potkraj 19. stoljeća (1883-1957) trajanjem svoga života nadilazi granice prijelaza stoljeća, njegov je Rječnik hrvatskoga književnoga jezika od preporoda do I. G. Kovačića rijedak socio-povijesni dokument hrvatskoga jezika i književnosti na prijelazu stoljeća, odnosno vrijedno svjedočanstvo »smjene paradigmi i srazova identiteta«. Nastao prema zamisli Miroslava Krleže, a iz potrebe za rječnikom koji bi nadomjestio praznine i nedostatke postojećih rječnika, koji su pod utjecajem sve snažnijega štokavskog purizma nudili krnju sliku o leksiku hrvatskoga jezika, Benešićev rječnik čuva od zaborava riječi i porabe, značenja i oblike koji su bili svojinom hrvatskoga jezičnog i kulturnog bića u burnome razdoblju usustavljivanja i ustaljivanja novoštokavskoga standardnog jezika. U skladu s time, u njemu se zrcale različite i nerijetko oprečne jezično-političke prakse, svekolikost supostojećih sustava, grafijskih i pravopisnih, gramatičkih i tvorbenih, ali i sadržajnih i ideoloških. Dokumentacijski potencijal ovoga Rječnika, koji se temelji na korpusnim glosama iz djela više od stotinu odabranih hrvatskih književnika od sredine 19. do sredine 20. stoljeća (od Antuna Mihanovića do Ivana Gorana Kovačića) počiva na nenormativnom stavu, odnosno na otvorenosti njegova autora prema korpusu ekscerpiranih književnih djela.

Julije Benešić ; Benešićev rječnik ; paralelne korpusne glose

nije evidentirano