hrvatski

Anarhizam i Španjolski građanski rat

Sukobi na Pirinejskom poluotoku krajem 1930-ih godina nedvojbeno predstavljaju jednu od prijelomnih točaka u povijesti socijalizma. U ideološki kompleksnom mozaiku sastavljenom od niza političkih struja poput monarhista, konzervativaca, liberala, staljinista ili trockista, našli su se i iznimno brojni anarhisti čija su uporišta bila u Andaluziji, u okolici Valencije, Zaragoze te, naročito, Barcelone. Iako, prema pisanju Maxa Nettlaua, španjolski socijalizam ranog 20. stoljeća gotovo da i nije nadilazio okvire agrarnog kolektivizma, ratna zbivanja u ovoj zemlji afirmirala su bakunjinistički antiautorirarizam i anarhosindikalizam. Zagovarajući radikalno redefiniranje uvriježenih modela političkog odlučivanja, ekonomske produkcije, obrazovanja, rodnih odnosa i drugih aspekata društvenog života španjolski su anarhisti, okupljeni u snažnim sindikalnim organizacijama (CNT/FAI), uspjeli realizirati jedan od najmasovnijih slobodarskih podviga u povijesti okupljajući, prema nekim procjenama, i do 2.000 kolektiva u kojima je participiralo oko 800.000 ljudi. Anarhistički antifašizam u Španjolskoj privukao je i neke Hrvate, a naročito pojedince s područja Istre (Nikola Turčinović), dok je o zbivanjima na zapadu europskog kontinenta izvještavao i hrvatski dnevni tisak uz povremenu artikulaciju vlastitih stavova o ovom obliku socijalizma. Uz sažeti osvrt na sve navedeno, pozornost u izlaganju bit će posvećena i fenomenu kulture sjećanja po pitanju još uvijek prijeporne uloge anarhista u Španjolskom građanskom ratu. Potonji je problem tim relevantniji uzmemo li u obzir činjenicu kako je 1939. godina i pobjeda Francovih falangista označila svojevrsni kraj epohe tzv. klasičnog anarhizma.

anarhizam, Španjolski građanski rat, CNT, FAI, Internacionalne brigade

nije evidentirano