hrvatski

Vjerska i kulturna djelatnost Kršćanske sadašnjosti u komunističkom društvu

Komunistički je režim bio izrazito represivan prema vjerskim zajednicama, a i vjeri kao takvoj s obzirom na svoju ideologiju koja se po tom pitanju bazirala na ateizmu. Katolička je vjera od samih početaka bila neprijatelj komunizmu. Već uspostavom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije nailazimo na prve probleme u odnosu komunističkih vlasti prema Katoličkoj Crkvi. Nije se radilo samo o ideološkim razlikama već o cijelom nizu represija: konfiskacija imovine, zabrane vjerskog tiska, vjerskih škola te općenito nepostojanje vjerskih sloboda koje su bile propisane Ustavom. Kamen spoticanja bio je i kardinal Alojzije Stepinac, a upravo u godini njegova proglašenja kardinalom 1952. jugoslavenske su vlasti prekinule diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Stalne optužbe za suradnju s ustašama i okupatorima, a koje su proklamirane u državnom tisku, dodatno su otežavale položaj Crkve i onemogućavale njezinu djelatnost. U navedenim okolnostima vjerski život se iznimno teško odvijao na svim razinama, a vjerskog tiska i literature gotovo nije bilo. Do promjene u smislu smirivanja odnosa dolazi tek šezdesetih godina djelomice i kao rezultat politike pape Ivan XXIII. (1958.-1963.), odnosno diplomacije Svete Stolice i Drugog Vatikanskog koncila te aggiornamenta. Ova politika prihvaćanja trenutnog stanja i djelovanja unutar realnih mogućnosti nije kod lokalnog svećenstva uvijek naišla na odobrenje zbog teškog položaja i stalnih sukoba s vlastima. Do promjene stava kod jugoslavenskih vlasti očito dolazi nakon smrti Stepinca 1960. godine kada vidimo prve naznake kontakata između crkvenih i državnih vlasti. Godine 1963. počeli su pregovori Svete Stolice i Jugoslavije, a do realnog pomaka dolazi 1966. potpisivanjem Protokola, a godine 1970. konačno su diplomatska predstavništva Svete Stolice i SFRJ podignuta na rang ambasada. Upravo šezdesetih godina kada dolazi do navedenih pomaka počinje sa svojim radom Kršćanska sadašnjost. Samu djelatnost KS-a možemo pratiti kroz nekoliko faza. Prva kada se krajem 1966. godine prvi put i spominje sam naziv Kršćanska sadašnjost u časopisu Svesci kao njegov podnaslov. Časopis je tiskalo Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, a intencija mu je bila ići ukorak s vjerskom politikom Drugog Vatikanskog koncila, odnosno prenijeti ideje i težnje koncila u Jugoslaviju, te pokrenuti dijalog. Zbog zatvorenosti komunističkih zemalja Katolička crkva u Jugoslaviji je bila suočena s problemom nedostatka teološke literature na narodnom jeziku, nemogućnošću komuniciranja teoloških misli sa Zapadnom Crkvom, što je tiskanje Svezaka činilo iznimno važnim. Sljedeća je faza odvajanje od Hrvatskog književnog društva sv. Ćirila i Metoda i 1968. godine osnutak Centra za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije „Kršćanska sadašnjost“. Time počinje opsežni i sveobuhvatni rad koji je nadmašio publicističku djelatnost. Upravo osvrt na biblioteke KS-a, objavljena djela i druge vidove rada, kojima će se dati posebna pažnja u izlaganju, utvrđuju nas u uvjerenju da je KS ostvario težnju osnivača Tomislava Šagija Bunića, Josipa Turčinovića i Vjekoslava Bajsića, a ta je bila postati pokret. Kroz povijest KS svakako valja navesti i za pojedince kontroverzni dio vezan uz osnutak Teološkog društva KS 1977. godine, kojim se vizionarski željelo iskoristiti vrijednosti poretka na dobro Crkve.

Kršćanska sadašnjost, Teološko društvo Kršćanska sadašnjost, Jugoslavija, 20. stoljeće, crkvena povijest

nije evidentirano