hrvatski

Iznova o dopreporodnoj svjetovnoj kajkavskoj lirici

Dopreporodna kajkavska književnost relativno je slabo proučena i slabo je integrirana u korpus nacionalne književnosti. Takav njezin periferan status uglavnom je posljedica političkih i nacionalnoidentifikacijskih procesa koji su se zbivali od 30-tih godina 19. stoljeća, a u kojima je ključna uloga dodijeljena štokavskoj književnosti. Kada se kajkavska dionica i proučavala, u fokusu su bile ponajprije tiskane knjige. Za razliku od dopreporodne kajkavske proze, koja je bila uglavnom autorska i najčešće tiskana, kajkavska lirika sačuvana je pretežno kao anonimna i rukopisna, a nijedna od brojnih sačuvanih kajkavskih pjesmarica čak ni u novije vrijeme nije objavljena u kritičkom izdanju. Predmetom ovoga izlaganja bit će Pjesmarica Nikole Šafrana. Riječ je o najopsežnijoj rukopisnoj pjesmarici, koja, uz nekoliko latinskih, sadrži više od 180 kajkavskih svjetovnih pjesama. Velik opseg, znatan broj pjesama koje se pojavljuju i u drugim kajkavskim pjesmaricama, kao i njezina žanrovska i tematska raznolikost, čine tu zbirku reprezentativnom za podrobnije istraživanje žanrovskog sastava zbirke kao i poetičkih obilježja kajkavske svjetovne lirike.

kajkavska svjetovna lirika, Pjesmarica Nikole Šafrana, lirski žanrovi

nije evidentirano