hrvatski

Vojni ustroj i obrana Kraljevstva: Cito. Cito. Cito. Citissime!

Od pojave su Osmanlija na granicama Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva do sredine 16. st. u hrvatskim zemljama srednjovjekovne društvene i gospodarske strukture bile uništene ne samo stalnim “malim” ratovima, nego i nepovoljnim vremenskim uvjetima, godinama gladi i kužnim epidemijama. No, to je destruktivno razdoblje bilo istovremeno i razdoblje uspostave novog sustava – sustava temeljenog na posvemašnjoj militarizaciji života “ostataka nekoć moćnog Kraljevstva”. Nositelji obrane su se u srazu s Osmanlijama, od pada Bosne preko uspostave i kolapsa Korvinova do postupnog stvaranja habsburškog obrambenog sustava, postupno prilagođavali njihovoj strategiji i osobito taktikama ratovanja. Ta se preobrazba može pratiti počevši od izgleda njihove osobne vojne opreme pa do izgleda tvrđava koje su bile okosnicom obrane s jedne, te od napuštanja ofenzivnog djelovanja velikih viteških vojska preko defenzivnog s osloncem na preostalom ratničkom potencijalu plemića do osnivanja (polu)profesionalnih graničnih postrojbi, po uzoru na one osmanske, spremnih za ofenzivne udare ograničene snage i dometa s druge strane. Svo je to razdoblje, osobito tijekom građanskog rata Ferdinandovih i Ivanovih sljedbenika, izgledalo vrlo kaotično i beznadno u eri pritiska Sulejmana Veličanstvenog, ali upravo se u toj grčevitoj borbi iznjedrila nova Hrvatska. Ona Hrvatska koja je preživjela zahvaljujući ustrajnosti u odluci da opstane nasuprot “osmanskomu moru” premda je tijekom tog razdoblja više naličila dobro izudaranom “štitu” i klimavim “vratima”, a ne monolitnom “Predziđu kršćanstva” kako su ju nazivali pape i susjedni vladari…

Protuosmanski obrambeni sustavi, hrvatske zemlje, vojne taktike i strategije, zone ratnih opasnosti, faze napredovanja Osmanlija, 1396-1545.

nije evidentirano