hrvatski

Šurminov rad o zajedničkoj književnoj prošlosti Bosne i Slavonije

U tekstu se analizira Šurminovo književnopovijesno proučavanje i interpretiranje hrvatske franjevačke književnosti XVII. i XVIII. stoljeća. Šurminova studija Iz zajedničke književne povijesti Bosne i Slavonije (Zagreb, 1901.) sagledana je i u komparaciji sa Šurminovim tekstovima o cjelokupnoj hrvatskoj franjevačkoj književnosti unutar autorove Povjesti književnosti hrvatske i srpske (Zagreb, 1898.). Budući da područje franjevačke književnosti Šurmin nije dobro poznavao, kritički se razmatraju Šurminovi propusti u iznošenju faktografije pojedinih autora i djela, nedovoljna proučenost bibliografije Šurminovih prethodnika (npr. Ivana Kukuljevića), nepoznavanje podataka o franjevačkom školstvu, nepotpune procjene relacija između hrvatske glagoljaške i franjevačke književnosti, nerazlikovanje žanrova na području vjerske književnosti, što je sveukupno dovelo i do određenih pogrešnih Šurminovih zaključaka o navedenom području. Osobito se kritički uočava Šurminov nedostatak sluha za osobine baroknog stila, što je rezultiralo potcjenjivanjem vrijednosti franjevačkih pisaca u Slavoniji. Kao pozitivne odrednice Šurminovog teksta ističu se njegovi opširni, arhivski utemeljeni opisi povijesno-političkih nepovoljnih okolnosti unutar kojih je nastajala franjevačka književnost, te Šurminovo dobro zapažanje uloge franjevačke vjerske i didaktične književnosti koja je nastojala "da prikupi sve poraskidane dijelove jednoga naroda u jednu cjelinu" i koja je time anticipirala hrvatski narodni preporod u XIX. stoljeću.

Đuro Šurmin

nije evidentirano