hrvatski

Šurminov prinos hrvatskoj književnoj historiografiji

Nekoliko bitnih činjenica određuje Šurminove književnopovijesne sinteze Povjest književnosti hrvatske i srpske (1898.), odnosno Hrvatski preporod I−II (1903.−04.). Šurminu pripada zasluga da je među hrvatskim znanstvenicima prvi napisao monografsku studiju o preporodu, te da njegova Povjest spada među prve veće književnopovijesne sinteze u književnoj kroatistici. Šurminova koncepcija povijesti hrvatske književnosti bila je uvjetovana stanjem hrvatske književne historiografije krajem XIX. stoljeća, budući da tada još uvijek nisu bili napravljeni svi oni brojni poslovi filoloških istraživanja koji nužno prethode pisanju književne povijesti. Utoliko je većina kritičara Šurminove Povjesti bila usmjerena na upozoravanje na nepostojanje odgovarajućih važnih filoloških predradnji prije pisanja sinteze hrvatske književne povijesti. Šurminu se kasnije također zamjeralo da je ispitivanja životopisa pojedinih pisaca i usko filološke analize pretpostavio valoriziranju književnih djela, te da nije postavljao ni rješavao bitne književne probleme. Ipak, Šurminove književno povijesne sinteze utkane su u razvoj hrvatske književne histografije, čime su ujedno stvorene pretpostavke za daljnje kvalitetne iskorake što će toj znanosti svojim znanstvenim opusom nedvojbeno pružiti književni povjesničari XX. st. među kojima se osobito ističe Branko Vodnik, Šurminov nasljednik na katedri književne kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Đuro Šurmin

nije evidentirano