hrvatski

Neka pitanja srednjovjekovnog prava prvokupa i otkupa

U ovom radu autor analizira pitanja nastanka i razvoja instituta prvokupa i otkupa nekretnina na hrvatskim pravnim prostorima Dalmacije, kvarnera, Istre, koninentalne Hrvatske i Slavonije kao i u Sloveniji. Detaljnije se obrađuje razvoj na primjeru Splitskog statuta u okvirima radova dr. Antuna Cvitanića i akademika Luje Margetića, ali daju se i neki novi prijedlozi za istraživanje instituta u propisima ovog statuta. Instituti se prvo pojavljuju kao oblik zaštite prava vjerovnika, zatim se šire na rođake i potom na susjede/sumeđaše. U pravilu se primjenjuju samo na kupoprodaju, a rjeđe na ostle poslove otuđenja vlasništva nekretnina (npr. darovanje i zamjena). Iako instituti postoje u Mlecima i u Bizantu, na hrvatskim prostorima je njihov razvoj ipak samosvojan i specifičan. Dio autora smatra da prvokup i otkup postoje kod svih naroda na određenom stupnju gospodarskog i pravnog razvoja, pri čemu neki ističu pravnu tradiciju Slavena i Hrvata. Drugi ističu važan bizantski doprinos u njihovoj primjeni. Na taj način dolazi se do trećeg mišljenja, da na primjenu instituta bitno utječe i vlast (lokalna vlast vladajućeg gradskog sloja komuna i središnja vlast, npr. Venecije) koja tako ostvaruje ciljeve. Značajan cilj vjreojatno je nadzor i ograničenje stjecanja nekretnina od strane stranaca, poglavito onih koji žive u zaleđu komuna.

prvokup i otkup ; srednjovjekovni statuti ; Hrvatska ; Dalmacija ; Kvarner ; Istra

nije evidentirano