hrvatski

Obrazovanje

Zemlje Europske unije su 2000-te. godine Lisabonskom strategijom svojim ciljem razvoja do 2010. godine definirale izgradnju konkurentnog gospodarstva kroz razvoj ekonomije utemeljene na znanju. U strategiji 'Europe 2020' na vrhu prioriteta je ostvarenje pametnog rasta učinkovitijim ulaganjem u obrazovanje, istraživanje i inovacije a područje obrazovanje uvršteno je u pet temeljnih strateških područja na kojima se temelji cijela strategija (Europska komisija, 2010). Vlade Republike Hrvatske su također obično na listu prioriteta visoko stavljale obrazovanje i ulaganja u obrazovanje. Međutim to je u Hrvatskoj više bila stvar nominalnih ispunjenja predizbornih obećanja nego stvarne implementacije u praksi, pogledaju li se stvarna javna ulaganja u sustav obrazovanja i znanosti koja su među nižima u europskim zemljama. Spomenute tendencije rastuće važnosti obrazovanja kako na razini Europske unije tako i Hrvatske djelomice su posljedica i pojave ekonomske teorije endogenog rasta iz 80-ih. godina prošlog stoljeća. Endogeni modeli rasta prije svega naglašavaju značaj ljudskog kapitala za stvaranje uvjeta za dugoročno održivi razvoj a s time i potrebu snažnijeg ulaganja u sustave obrazovanja, znanosti i istraživanja. S druge strane zaostajanje u razvoju sustava obrazovanja i nedostatna ulaganja u stvaranje ljudskog kapitala mogu postati ograničavajući čimbenik održivog razvoja svake zemlje na srednji i duži rok. Osim značaja za ekonomski rast i razvoj, obrazovanje uz zdravlje, u modernim društvima predstavlja bitan resurs svakog pojedinca te je stoga obrazovanje značajan program socijalne politike, a koristi za društvo od obrazovanja su višestruke. Stoga je sustav obrazovanja i njegovi ishodi postao ključni resurs ekonomske i socijalne dobrobiti na individualnoj i društvenoj razini.

obrazovanje, ekonomski razvoj, socijalni razvoj, socijalna dobrobit, socijalna mobilnost

nije evidentirano