hrvatski

Arhitektonska baština i tvorba sjećanja. Primjer iz recentne konzervatorske prakse u Hrvatskoj

Diplomski rad donosi multidisciplinarnu analizu tvorbe sjećanja na slučaju iz recentne konzervatorske prakse. Etnološka i kulturnoantropološka analiza temelji se na teorijskim postavkama antropologije sjećanja te nastoji razjasniti na koje se sve načine društveno sjećanje ostvaruje arhitektonskom baštinom. Kvalitativna tehnika intervjua kombinirana je s diskurzivnom analizom primarnih i sekundarnih pisanih izvora, dokumenata, teorijskih tekstova i srodne građe. Povjesnoumjetnička analiza usredotočena je ponajprije na prepoznavanje povijesnih mijena unutar konzervatorstva i različite načine na koje se struka odnosila prema sjećanju i načinima na koje se ono stvaralo kroz baštinu. Navedene povijesne, narativne i teoretske analize čine prvu cjelinu rada dok se u drugome dijelu razmatra studija slučaja čazmanske župne Crkve svete Marije Magdalene. Tim primjerom nastoji se proučiti na koje se načine ostvaruju veze arhitekture i sjećanja te sjećanja i konzerviranja. Rad upućuje na višestruki utjecaj konzerviranja i restauriranja prilikom tvorbe sjećanja te poziva na interdisciplinarni pristup kako bi se pomirili pogledi odozdo i odozgo.

arhitektonska baština, društveno sjećanje, konzervatorstvo, Crkva svete Marije Magdalene u Čazmi

nije evidentirano