hrvatski

Oporuke i osjećaji. Raznolikost emotivnih izričaja u istočnojadranskim oporukama razvijenog i kasnog srednjeg vijeka

Autor razmatra pomalo prikrivenu dimenziju srednjovjekovnih istočnojadranskih oporuka kao vrela koja, zbog svog snažnog intimnog karaktera, sadrže niz motiva vezanih uz izražavanje osjećaja odnosno emocija muškaraca i žena svih društvenih staleža komunalnih društava. Iako izrazito važna kao pravni dokument, oporuka već u svojim uvodnim formulama ukazuje na jedan od temeljnih emotivnih motiva koji čovjek promišlja tijekom cijelog svog života – osjećaj prolaznosti ovozemaljskog života i približavanja njegovu neminovnom završetku u dominantno izraženom osjećaju intimnog odnosa prema smrti. U oporukama često piše: Nihil est certius morte et nihil incertius hora mortis što ukazuje da oporuka nije samo pravna isprava usmjerena na raspodjelu pokretnih i nepokretnih dobara. Zbog doživljaja blizine smrti i zbog želje da se za nju što bolje pripreme, a u cilju postizanja vječnog života u Raju, oporučitelji kao u nekoj strateškoj duhovnoj igri nastoje ostvariti dva temeljna cilja – raspodjela dobara nasljednicima i raspodjela dobara “za spas duše” i postizanje vječnog života. Iako naizgled egoistične, fraze pro remedio anime i pro anima zapravo često prikrivaju emocije oporučitelja određene njihovim vlastitim intimnim i pobožnim promišljanjima i iskustvima, ali i emocije koje su nastale kao proizvod društvenih okolnosti, odnosno utjecaja okoline – prijatelja, poslovnih partnera, slugu, ispovjednika, krsnih kumova, dragih članova obitelji - na oporučitelje. Raznoliki oblici osjećaja prožimaju sadržaj oporuka uzrokovani dvojnošću bića oporučitelja. Sve to čini oporuke vrijednim izvorom za proučavanje raznolikih individualnih i društvenih izričaja osjećajnosti srednjovjekovnog čovjeka.

oporuke, srednji vijek, istočni Jadran, emocije

nije evidentirano