hrvatski

Boja u pjesništvu hrvatskog ekspresionizma

Boje su jedan od temeljnih elemenata ekspresionizma pa tako i ekspresionističkog pjesništva. Cilj čistih boja u ekspresionizmu nije prikazati ono svojstvo koje određena stvar doista ima, već ono apstraktno, vizionarsko, dočarati ekspresiju stvari, prikazati unutarnje viđenje stvari. Antun Branko Šimić najznačajniji je hrvatski ekspresionistički pjesnik i u skladu s ekspresionističkom poetikom, često rabi boje. Vladimir Čerina slabije je zapažen pjesnik u smislu ekspresionizma, ali upravo zahvaljujući i specifičnoj uporabi boja biva svrstan među hrvatske ekspresioniste. Ovaj će se rad usmjeriti na istraživanje učestalosti uporabe boja u oba pjesnika. Istraživanje je provedeno na gotovo cjelokupnom dostupnom pjesništvu Šimića i Čerine te se uz pomoć konkordancije došlo do vrlo konkretnih zaključaka u smislu funkcije uporabe boja u obaju pjesnika.

Boja, hrvatski ekspresionizam, Antun Branko Šimić

nije evidentirano