hrvatski

Konektori u spontanome govorenom jeziku

Načini povezivanja iskaza u organizaciji složenih nadrečeničnih cjelina plodna su tema brojnih jezikoslovnih istraživanja. Pritom je veći naglasak stavljen na proučavanje konektora i(li) diskursnih oznaka u govorenome jeziku budući da je mnogim istraživanjima utvrđeno kako su te jezične jedinice vrlo česte upravo u govorenome jezičnom modalitetu (npr. Fung i Carter 2007). Ipak, većina hrvatskih jezikoslovaca usmjerila se na proučavanje kohezivnih veza u pisanome diskursu, dok se suprasintaksa govorenoga diskursa nije proučavala (pregled: Nigoević 2010). Štoviše, u drugim je jezicima utvrđeno da su pojedini jezični elementi s povezivačkom funkcijom karakterističniji za govorene žanrove te se ne pojavljuju istovremeno u pisanim žanrovima ili nisu zastupljeni u jednakoj mjeri (npr. Biber 2006). Cilj ovoga rada bio je utvrditi kako se konektorima kao formalnogramatičkim sredstvima uspostavljaju odnosi među iskazima u spontanome govorenom jeziku izvornih hrvatskih govornika pridonoseći njegovoj koherentnosti. Shodno tomu postavljena su sljedeća istraživačka pitanja: 1) koji će se konektori iz pisanoga jezika pojaviti u spontanome govorenom jeziku? ; 2) hoće li se u spontanome govorenom jeziku pojaviti konektori koji nisu zabilježeni u pisanim jezičnim izvorima? 3) kolika je zastupljenost konektora u spontanome govorenom jeziku? U ovome se radu konektori shvaćaju kao podskupina diskursnih oznaka te obuhvaćaju jezične elemente površinske strukture čija je primarna funkcija kohezivna. Za potrebe istraživanja izdvojeni su jezični uzorci 30 izvornih hrvatskih govornika iz Hrvatskog korpusa govornog jezika odraslih (Kuvač Kraljević i Hržica 2016 ; HrAL). Korpus je analiziran pomoću unaprijed zadane liste od 144 konektora prikupljenih iz različitih pisanih jezičnih izvora. Sukladno rezultatima u drugim jezicima u hrvatskome se govorenom jeziku pojavljuje malen broj konektora iz pisanoga jezika te su, s obzirom na formalnojezične razlike između pisanoga i govorenoga diskursa, pronađeni konektori koji nisu zabilježeni u pisanim jezičnim izvorima. Međutim, suprotno pretpostavci o visokoj čestoti konektora u govorenome jeziku, što je potvrđeno u drugim jezicima, zastupljenost konektora u uzorku hrvatskoga jezika niža je od očekivane.

diskurs, konektori, spontani govoreni jezik, konverzacija

nije evidentirano