hrvatski

Kritika 'ortačkog kapitalizma'

Razvojni problemi u Hrvatskoj i srodnim postsocijalističkim zemljama često se objašnjavaju postojanjem 'ortačkog' ('crony') kapitalizma. Ta razmišljanja tvrde da se, umjesto 'pravog' kapitalizma, u kojemu funkcioniraju institucije, kao i tržišta proizvoda, rada i kapitala, razvio njegov mutirani oblik, gdje pojedini ekonomski akteri uživaju povlastice na temelju političkih i osobnih veza. Iako sadrže djelomičnu istinu, takve teorije promašuju bit. Na pojavnoj razini elementi ortačkog kapitalizma su pravilo, a ne iznimka. Veze političke i poslovne elite postoje u svim oblicima tržišne ekonomije, no u različitim oblicima i stupnjevima. Na razini učinaka, uz ortački kapitalizam nisu vezani samo negativni primjeri. Razvojna država u slučaju 'azijskih tigrova' (i mnogih drugih funkcionalnih ekonomija) neodvojiva je od ortačkog kapitalizma. U Hrvatskoj, ortački kapitalizam nije donio samo Agrokor, problematičnu privatizaciju i privilegiran položaj poduzeća povezanih s nacionalnom ili lokalnom vlašću. Mnogi primjeri uspjeha (npr. dio tvrtki koje su privatizirali bivši socijalistički direktori i radnici) također su povezani s 'ortačkim' modelom. Teorije ortačkog kapitalizma ne identificiraju dovoljno jasno 'ortake' i prirodu njihovih veza, niti objašnjavaju kako se 'ortakluk' političke i ekonomske elite stvara, razvija i, eventualno, raskida. Malo govore o institucijama, učinkovitosti i legimititetu ortačkog kapitalizma. Stoga ih se ponajprije treba smatrati normativnim iskazima poželjnih stanja, promatranima iz vizure ekonomskog i/ili političkog liberalizma. Ukoliko želimo istraživati složenije odnose političke ekonomije, korisnije je primijeniti drugačije pristupe (npr. inačice kapitalizma). U izlaganju se razmatra hrvatska inačica kapitalizma kroz analizu promjena u načinu djelovanja poduzeća tijekom 1990-ih. Dio bivših socijalističkih poduzeća se dezintegrirao u modelu 'prazne ljušture', uz smanjenje ekonomske aktivnosti i broja zaposlenih, gubitak imovine, a nerijetko i propadanje. Ostala bitnija poduzeća uglavnom su postala rentijerske korporacije. U njima se dogodilo defanzivno restrukturiranje, korištenje postojećih resursa uz minimum rizika i konkurencije te uz ograničena ulaganja u razvoj. Politička elita podržala je te procese putem upravljanja privatizacijom, (ne)izgradnjom institucija, kontrolom nad financijskim sektorom i javnim poduzećima te klijentelizmom.

ortački kapitalizam ; razvojna država ; inačice kapitalizma ; modeli poduzeća

nije evidentirano