hrvatski

Novi izazovi u gospodarenju hrvatskim šumama – što možemo učiniti?

Gospodarenje šumama sve je složenije zbog klimatskih promjena, ali i novih društvenih okolnosti. Domaći i strani istraživači kao i stručnjaci iz praktičnog šumarstva slažu se kako će zahtjevi društva za proizvodima i uslugama od šuma kontinuirano rasti. Opće korisne funkcije šuma čovjeku postaju sve važnije, a pojam urbanih šuma sve više plijeni pažnju šire javnosti. Spomenimo ovdje i kako su naše šume uslijed pojačane ljudske aktivnosti izložene i dodatnim pritiscima. Kao primjer možemo navesti porast broja štetnih organizama, promjenu karaktera autohtonih štetnika (iz sekundarnog u primarni), promjenu dinamike njihovog razvoja, otežanu izmjenu gena kao i sposobnost prirodne prilagodbe vrsta, spontanu introdukciju invanzivnih štetnika, biljnih bolesti, ali i invanzivnih biljnih vrsta. Opravdana zabrinutost proizlazi iz činjenice da se stanište mijenja, a prijetnje rastu daleko brže nego što je sposobnost naših vrsta da se prilagode na novonastale uvjete. K tome, nove prijetnje šumama o kojima još nemamo dovoljno saznanja kontinuirano se pojavljuju. Sve navedeno uzrok je znatnim biološkim i financijskim gubicima, velikim izdacima na sanaciji i obnovi te potrebi za pronalaženjem novih i brzih rješenja. Naše aktivnosti sve su složenije i skuplje, a direktni gubitci veći. Suočeni smo s pitanjem na koji način umanjiti predstojeće gubitke i održati potrajnost naših šuma. Europski i hrvatski istraživači iz različlitih šumarskih disciplina aktivno se bave upravo ovom problematikom. Među brojnim projektima, oni svoje napore objedinjuju i pod okriljem IUFRO organizacije u sekciji „Adaptacija šuma i obnova krajolika u okvirima klimatskih promjena („Forest Adaptation and Restoration under Global Change“). Adaptacija šuma na klimatske promjene dijeli se na dvije osnovne komponente: (a) obnovu šumskih površina nakon degradacije i devastacije te (b) adaptacijskih mjera u postojećim neoštećenim šumama u smislu preventivnog djelovanja prema predstojećim promjenama. Za aktivnu primjenu obje komponente ključno je provesti adaptacijske šumskouzgojne aktivnosti. Suvremeno uzgajanje šuma počiva na utvrđivanju već prisutnih, ali i budućih ugroza, izradi predviđanja budućih stanišnih uvjeta, reakcije vrsta na iste, stupnja do kojega se pojedine vrste mogu prilagoditi te pomaka njihove distribucije. Ovo je osnova za obje komponente adaptacije šuma kojima je u konačnici cilj osnivanje otpornijih i plastičnijih šuma. U prvoj komponenti naglasak je na obnovi površina koje su pod sve jačim negativnim utjecajima u ovoj najosjetljivijoj fazi razvoja. U drugoj komponenti naglasak je na procjeni rizika, odabiru vrsta i provenijencija koje će biti otpornije na predviđene ugroze (supstitucija postojećih vrsta), prilagodba duljine ophodnje, prilagodba prorjeda, metoda pripreme staništa, prevencije požara, uzgojnim zahvatima potpomognuta genska migracija, itd.

Klimatske promjene, zahtjevi društva, sposobnost prilagodbe, direktni gubitci, adaptacija šuma, degradacija i devastacija, preventivne mjere

nije evidentirano