hrvatski

Konkurentske mogućnosti i ograničenja razvoja lučkog sustava Republike Hrvatske

Pomorsko dobro u prostornom smislu obuhvaća dio obale, unutarnje morske vode i teritorijalno more sa pripadajućim dnom i podzemljem, kompleksno je dobro od osobitog značaja za Republiku Hrvatsku te je legislativno određeno kao opće dobro, a što snažno limitira vlasnička prava na tom području, te bitno utječe na investicijski, konkurentski i razvojni aspekt lučkog sustava Republike Hrvatske koji cijeli potpada pod institut pomorskog dobra. U tom je segmentu već dugi niz godina prisutan jaz između zaštite i očuvanja pomorskog dobra nasuprot moguće konkurentnosti lučkog sustava kao snažnog multiplikativnog čimbenika nacionalnog gospodarstva. Taj se jaz ogleda kako u teorijskom tako i u praktičnom i provedbenom smislu. Lučki sustav Republike Hrvatske je prema postojećoj legislativi u cijelosti opterećen institutom pomorskog dobra, koje ne prepoznaje vlasništvo te ograničava mogućnosti stjecanja vlasničkih prava i potencira pravo posjedovanja prema regulativi koja uređuje pitanje koncesija, sa svim pozitivnim i negativnim posljedicama, mogućnostima, ograničenjima i mogućim prednostima. U radu se istražuju prednosti i nedostaci ovog krutog instituta koji uvelike određuje i limitira razvojne potencijale jednog od najvrednijih i najkonkurentnijih gospodarskih i prirodnih potencijala Republike Hrvatske, kao primorske ali ne i dovoljno razvijene pomorske zemlje. Lučki sustav kao dio prometnog i pomorskog sustava je slojevita djelatnost sa izraženim multiplikativnim faktorom i jedna je od vitalnih gospodarskih aktivnosti koja može potaknuti gospodarski razvitak Republike Hrvatske i njenu konkurentnu osobnost na europskoj i svjetskoj prometnoj i pomorskoj sceni. Autori u radu razmatraju uvjetovanost razvoja konkurentnosti lučkog sustava uređenjem i praktičnom provedbom instituta pomorskog dobra, te predlažu i evaluiraju moguće modele unapređenja.

pomorsko dobro ; morske luke ; razvoj ; konkurentnost

nije evidentirano