hrvatski

Pravo slobode udruživanja

Prava na štrajk svrstano je u „drugu generaciju ljudskih prava“, za razliku od slobode udruživanja i udruživanja u sindikate koji ulaze u „prvu generaciju ljudskih prava“. Pravo na štrajk i druge industrijske akcije izvodi se iz Konvencije Međunarodne organizacije rada br. 87 o sindikalnim slobodama i zaštiti sindikalnih prava, te u Konvenciji MOR-a br. 98 o pravu na organiziranje i slobodno kolektivno pregovaranje, a u Republici Hrvatskoj iz ustavnih odredbi Ustava RH i Zakona o radu. Ostvarivanja prava radnika na udruživanje jedno od temeljnih ljudskih prava, što proizlazi iz odredbi Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Recentnom judikaturom Europskog suda za ljudska prava proširena je primjena čl.11. Konvencije, na način da se štiti i pravo na štrajk, kao oblik industrijske akcije koju poduzimaju radnici organizirani u sindikate kako bi pokušali ostvariti svoje interese i zaštitili neka svoja prava, a kojom se prekidom rada pokušavaju iznuditi od poslodavca ili neke druge osobe određeni ustupak u vezi s njihovim zajedničkim interesima..

sloboda udruživanja, štrajk, Europski sud za ljudska prava

nije evidentirano