hrvatski

O hrvatskim prijevodima Aristotelova određaja tragedije

Jedan od najznamenitijh stavaka u cjelokupnoj povijesti estetike, pa i filozofije općenito, Aristotelova definicija, ili – kako bi rekao Franjo pl. Marković – »određaj« tragedije, u povijesti je hrvatske filozofije i (klasične) filologije prevođen razmjerno često. Može se govoriti o kakvih desetak pokušaja, uzmu li se u obzir, osim cjelovitih prijevoda Aristotelove "Poetike", i različita druga djela, kao što su povijesti (grčke) filozofije, ili povijesti književnih teorija i estetike, gdje se u prikazu Aristotelove filozofije umjetnosti redovito razmatra i taj određaj, a nerijetko se donosi i njegov prijevod (više ili manje cjelovit). U prilogu se uzimlju u obzir ovi hrvatski prijevodi: Pavićev (1869.), dva Kuzmićeva (1902. i 1912.), Markovićev (iz "Razvoja i sustava obćenite estetike", 1903.), Bazalin (iz I. sveska "Povjesti filozofije", 1906.), Šancov (iz I. sveska "Povijesti filozofije", 1942.), Šamšalovićev (iz hrvatskoga prijevoda Lessingove "Hamburške dramaturgije", 1950.), dva Dukatova (1978. i 1983.), te Švacovljev (iz "Antičke dramaturgije", 2014.), a vodi se računa i o srpskome Đurićevu prijevodu (treće izdanje 1955.), jer je u određenim razdobljima imao znatna utjecaja i u Hrvatskoj. Pri tome se razmatra kako odabir hrvatskih otpovjednica pri prijenosu pojedinih (temeljnih) pojmova iz grčkoga u hrvatski, tako i cjelina stavka, budući da jedno i drugo, odabrane prevedenice i sam »ustroj« hrvatske rečenice, redovito upućuje i na (prevoditeljevo) poimanje Aristotelova shvaćanja tragedije, a nerijetko i na razumijevanje Aristotelove filozofije umjetnosti u cjelini.

Aristotel ; estetika ; filozofija umjetnosti ; tragedija ; Aristotelova definicija tragedije

nije evidentirano