hrvatski

PROŠIRENJE KOGNITIVNOGA MODELA PANIČNOGA POREMEĆAJA

Uvod:Panični poremećaj anksiozni je poremećaj određen neočekivanim i ponavljanim epizodama intenzivnog straha, osjećaja gubitka kontrole te nadolazeće propasti praćen intenzivnimtjelesnim simptomima. Osim anksiozne osjetljivosti, odnosno straha od ugrožavajućih posljedica simptoma anksioznosti, čni se kakojošjedan kognitivni faktor doprinosipojačavanju panične simptomatike. Riječ je o strepećem kognitivnom stilukoji predstavlja stabilnu i opću sklonost stvaranja dinamičke percepcije i mentalnih scenarija prijetnje ubrzano rastućih u riziku kroz vrijeme i prostor. U interakciji s istim, potrebnim se čni detaljnije ispitati i ulogu doživljaja vremena u paničnoga poremećaja. Naime, radi se o mehanizmu pretpostavljeno ovisnom o interakciji pažnje i pobuđenosti, potencijalno povezanim s mjerama osobina značajnih za etiologiju paničnoga poremećaja.Cilj i metodologija:Svrha ovoga istraživanja bila je osmisliti proširenjekognitivnoga modelapaničnog poremećajakojeobjedinjuje faktore anksiozne osjetljivosti, strepećeg kognitivnog stila, doživljaja stresa iprotoka vremena u osoba s paničnim poremećajem i provjeritinjegoveosnovne pretpostavke. Istraživački uzorak sačinjavalisu sudionici kliničke skupine s paničnim poremećajem (N=30) kao i sudionici usporedneskupine(N=30). Istraživački problemi provjerenisu kvazieksperimentalnim nacrtom koji je uključivaomjere fiziološke aktivnosti i subjektivne procjene pobuđenosti u situacijama procjene vremena tijekom opuštanja, iščekivanja i primjene stresora.Nadalje, provjeren je odnos osobina anksioznosti, anksiozne osjetljivosti i strepećeg kognitivnog stila te mjera fiziološke i subjektivne pobuđenosti i doživljaja vremena s obzirom na situacije i pripadnost skupini. Rezultati: U odgovoru na stresor, osobe s paničnim poremećajem reagiraju intenzivnijim uvećanjem pulsa s obzirom na situaciju iščekivanja stresora. Također, u ovih je sudionika općenito opažen nešto intenzivniji porast električne provodljivosti kože s obzirom na usporednu skupinu. Osobe s paničnim poremećajem stresor doživljavaju neugodnijim od osoba usporedne skupine. Za razliku od sudionika usporedne skupine, i subjektivno se osjećaju pobuđenijima nakon stresora u odnosu na opuštanje. Za osobe s paničnim poremećajem vrijeme tijekom stresa teče sporije u odnosu na opuštanje te se kraće zadržavaju u situaciji primjene stresora. Doživljaj sporijega protoka vremena povezan je sizraženošću anksiozne osjetljivosti u ovih sudionika. Subjektivno doživljena promjena pobuđenosti nakon stresora uvećava se s izraženošću strepećeg kognitivnog stila, kao i tjelesnih ili socijalnih strepnji u osoba s paničnim poremećajem. U usporedne skupine ovaj je doživljaj uvećan tek s izraženošću tjelesnih strepnji. Anksiozna osjetljivost, anskioznost i strepeći kognitivni stil prediktori su promjene srčane stresne pobuđenosti s obzirom na opuštanje na razini uzorka u cijelosti.Zaključak:Osobe s paničnim poremećajem fiziološki i subjektivno nešto su reaktivnije u odgovoru na stresor. Anksiozna osjetljivost doprinosi doživljaju usporena protoka vremena u osoba s paničnim poremećajem. Sklonost strepnjidoprinosi kognitivnoj procjeni uvećane promjene stresne pobuđenosti. Prisutne su i naznake uloge kognitivnih faktora u uvećanju intenzitetafiziološke stresne pobuđenosti. U spoznajnome smislu, rezultati ističu potrebu razmatranja uloge distorzija u percepciji dinamike fiziološkei subjektivne stresne pobuđenosti u nastanku, intenziviranju i održavanju paničnoga poremećaja.

strepeći kognitivni stil, anksiozna osjetljivost, panični poremećaj, doživljaj vremena, fiziološka i subjektivna pobuđenost.

nije evidentirano