hrvatski

Političke i gospodarske prilike u Dubrovniku i okolici tridesetih godina dvadesetog stoljeća

Dubrovnik je 1930-ih obilježila politička polarizacija na krute zagovornike centralizma i šaroliku skupinu stranaka koju je povezivala odlučnost da se suprotstave centralističkomu sustavu. Diktaturom je političko djelovanje zabranjeno, ali nije zamrlo u potpunosti. Politički pritisak u zemlji gušio je sve nacionalizme osim srpskoga, koji se širio pod imenom jugoslavenstva. Uz neprestano dokazivanje nacionalne i političke ispravnosti slavio se Vidovdan, svečanost sv. Vlaha, koja je poprimila svjetovne značajke, Dan ujedinjenja 1. prosinca, dolazak srpske vojske u Dubrovnik, rođendani kralja Aleksandra i kraljice Marije i sl. Izvan Kraljevine Jugoslavije jačala je politička emigracija, koja je upozoravala svijet na neustavne prilike u zemlji. Istodobno se pokazalo da diktatura u uvjetima gospodarske krize i sloma financijskoga kapitala ne može opstati. Sve nepovoljniji međunarodni položaj i opće pogoršanje stanja u državi primorali su kralja Aleksandra Karađorđevića na prikrivanje diktature ustavom. Nakon izbora 1935. nastupa ublažavanje jugoslavenstva u Dubrovniku i okolici. Pobjeda Ujedinjene opozicije označila je početak sloma politike centralizma i unitarizma. Stoga je do kraja 1930-ih omogućeno slobodno političko djelovanje, pa je HSS preko gospodarskih i kulturnih organizacija širio svoj utjecaj na političko, kulturno, gospodarsko i prosvjetno područje. Istodobno su u Dubrovniku jačale sindikalne organizacije. Uspostava Banovine Hrvatske bila je pobjeda hrvatske nacionalne misli, čemu su pridonijeli i stanovnici Dubrovnika i okolice. Gospodarstvo Dubrovnika i okolice bilo je usmjereno na poljoprivredu, pomorstvo, trgovinu, obrt i turizam. Najvažnije poljoprivredne kulture okolice bile su vinova loza, masline, smokve, trešnje, bademi, rogač, buhač i ljekovito bilje. Vinogradarstvo je bilo najzastupljenije na poluotoku Pelješcu. Nakon stupanja na snagu vinske klauzule buhač je postao iznimno tražen proizvod Dubrovnika i njegove okolice. Postao je glavni izvor prihoda i kvalitetom izborio vodeći status na svjetskome tržištu. Kvalitetno maslinovo ulje proizvodilo se u iznimno ograničenim količinama, a ulje slabije kvalitete izvoženo je u Italiju i Francusku, a onda je ponovno bilo kupljeno to isto, ali prerađeno i skupo. Proizvodnja smokve imala je velik potencijal s obzirom na veliku zastupljenost stabala, a uglavnom je korištena u prehrani. Industrija u Dubrovniku i okolici nije imala važnijega uporišta. Najrazvijenija je bila prehrambena industrija. Rijetki kvalitetni proizvodi poput vina iz Kolićevih podruma uspješno su prodavana na izbirljivome srednjoeuropskom tržištu. Obrt je uglavnom ostao u okvirima obiteljskoga poslovanja. Bio je nespreman na poslovne izazove zbog nedostatka sredstava, pa se nije uspio razvijati u konkurenciji s prevladavajućim jefinim industrijskim proizvodima. Dinamičan razvoj bilježila su brodarska društva u Dubrovniku i okolici. Posebice, Dubrovačka parobrodarska plovidba i najveće parobrodarsko društvo Kraljevine Jugoslavije – Jugoslavenski Lloyd. Usprkos kriznome razdoblju pomorski kapital uspješno je orijentiran u druge djelatnosti, posebice turizam. Ulaganja u industriju koja je ušla u krizu, nedostatak državne potpore i svježega financijskog kapitala iz skupina bliskih vladajućim beogradskim krugovima, malen priljev inozemnoga novca pokazali su se pogubnima za privatno bankarstvo Hrvatske. Stoga je, za razliku od industrijski razvijenijih područja, u Dubrovniku kriza imala slabiji zamah. U razdoblju sloma privatnoga bankarstva u Hrvatskoj u Dubrovniku su uspješno poslovale čak dvije privatne banke. Usmjerenost Dubrovnika na prosperitetne djelatnosti - pomorstvo i turizam omogućila je održivost njegova gospodarstva i u najtežim godinama. Oskudica nije poprimila drastične razmjere zahvaljujući razvoju turizma.

Dubrovnik ; dubrovačka okolica ; 1930-te ; politički ; gospodarski razvoj

nije evidentirano