Naslov
HENOCH-SCHÖNLEIN PURPURA NEFRITIS U DJECE: ISKUSTVA DVA TERCIJARNA CENTRA ZA PEDIJATRIJSKU I ADOLESCETNU REUMATOLOGIJU REPUBLIKE HRVATSKE U RAZDOBLJU OD 2006. DO 2017. GODINE
(HENOCH- SCHÖNLEIN PURPURA NEPHRITIS IN CHILDREN: EXPERIENCE OF THE TWO TERTIARY CARE CENTERS FOR PEDIATRIC AND ADOLESCENT RHEUMATOLOGY OF REPUBLIC OF CROATIA FROM 2006 TO 2017)

Autori
Čekada, Nastasia ; Šestan, Mario ; Held, Martina ; Frković, Marijan ; Sršen, Saša ; Vrljičak, Kristina ; Slaviček, Jasna ; Stričević, Luka ; Metličić, Vitomir ; Batnožić Varga, Mateja ; Ćorić, Marijana ; Glavina Durdov, Meri ; Galešić Ljubanović, Danica ; Saraga, Marijan ; Milošević, Danko ; Malčić, Ivan ; Jelušić, Marija

Izvornik
Liječnički vjesnik : glasilo Hrvatskoga liječničkog zbora (0024-3477) 141 (2019); 115-123

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Henoch-Schönleinova purpura ; nefritis ; liječenje ; ishod
(Henoch-Schönlein purpura ; nephritis ; therapy ; prognosis)

Sažetak
SAŽETAK: CILJ ISTRAŽIVANJA: Utvrditi vrste bubrežnih komplikacija, indikacije za biopsiju, načine liječenja te moguće ishode u bolesnika s Henoch-Schönlein purpura nefritisom (HSPN). ISPITANICI I METODE: Retrospektivna analiza podataka bolesnika s Henoch-Schönlein purpurom (HSP) liječenih u Klinikama za pedijatriju Kliničkog bolničkog centra Zagreb i Kliničkog bolničkog centra Split u razdoblju od 2006. do 2017. godine koji su razvili bubrežnu bolest prema EULAR/PRINTO/PRES kriterijima. REZULTATI: Od 378 bolesnika s HSP-om 81 (21, 4%) razvio je bubrežnu bolest, a među njima bilo je 43 dječaka (53, 1%) i 38 djevojčica (46, 9%). Jednaki broj bolesnika imao je istodobno hematuriju i proteinuriju (44, 45%) te izoliranu hematuriju (44, 45%), a samo 11, 1% izoliranu proteinuriju. Biopsija bubrega učinjena je u 37 bolesnika (45, 7%), a najviše bioptiranih bolesnika bilo je iz skupine s istovremenom hematurijom i proteinurijom (70, 3%). Djeca s izoliranom hematurijom odnosno s izoliranom proteinurijom najčešće su liječena glukokortikoidima dok su djeca s istodobnom hematurijom i proteinurijom najčešće liječena glukokortikoidima i inhibitorima angiotenzin- konvertirajućeg enzima. Imunosupresivnim lijekovima liječeno je ukupno 16% bolesnika, među kojima je najviše onih iz skupine s istovremenom hematurijom i proteinurijom (69, 2%). Samo jedan bolesnik (1, 2%) razvio je bubrežno zatajenje uz potrebu za primjenom dijalize dok je ishod ostalih ocijenjen kao dobar. ZAKLJUČAK: Najvažniji čimbenik za konačan ishod bolesnika s HSP-om jesu bubrežne komplikacije. Kako bi se ovi bolesnici mogli optimalno liječiti, potrebno je donijeti konsenzus oko indikacija za biopsiju bubrega u HSPN-u te validirati postojeće patohistološke klasifikacije s ciljem utvrđivanja koja od njih najbolje korelira s nepovoljnim ishodom bolesti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA