hrvatski

Zanemarivanje djece rane i predškolske dobi: procjena učestalosti, kompetencije i edukacije odgojitelja te spremnosti prijavljivanja počinitelja

Zanemarivanje, odnosno nemarno postupanja ili propuštanje zadovoljavanja djetetovih potreba kao i nedostatak odgovarajuće roditeljske brige i njege može utjecati na fizički, emocionalni, intelektualni, socijalni razvoj i dobrobit djeteta. Cilj je ovog rada analizirati učestalost zanemarivanja djece rane i predškolske dobi na osnovu procjene odgojitelja i studenata predškolskog odgoja, a potom i njihovu procjenu osobne edukacije, kompetencije i učestalost prijavljivanja. U ispitivanju su sudjelovali odgajatelji i studenti ranog i predškolskog odgoja (N=91). Za prikupljanje podataka, uz Upitnik sociodemografskih karakteristika ispitanika, korištena je Skala za procjenu učestalosti zanemarivanja i Skala samoprocjene kompetencije, edukacije i spremnosti za prijavljivanje zanemarivanja. Rezultati pokazuju da odgojitelji procjenjuju da je zanemarivanje djece relativno često, a ističu neke oblike edukativnog, fizičkog (loša higijenu, neadekvatna odjeća), emocionalnog (ne odgovaranje na emocionalne potrebe), a potom medicinskog zanemarivanja. Za razliku od njih, studenti procjenjuju da zanemarivanje djece nije često. Bez obzira na to što 34, 5% odgojitelja i 22, 5% studenta smatra da o ovom problemu nisu dovoljno educirani, većina ih (95, 3% odgojitelja ; 91, 7% studenata) procjenjuje da su kompetentni za rad sa zanemarenom djecom. Iako je 76, 7% odgojitelja, a 93, 8% studenata iskazalo spremnosti za prijavljivanje zanemarivanja, samo njih 20, 8% to je i učinilo, a bili su to uglavnom odgojitelji s najviše godina radnoga staža. Problem zanemarivanja djece zbog svoje raširenosti, nedovoljne istraženosti i vrlo ozbiljnih posljedica zahtjeva više stručne pozornosti.

zanemarivanje, djeca rane i predškolske dobi, odgojitelji, čimbenici rizika, posljedice zanemarivanja

nije evidentirano