hrvatski

Povezanost kažnjavanja djece rane i predškolske dobi sa sociodemografskim obilježjima i stavovima roditelja

Kažnjavanje je jedna od najdugovječnijih kontraverznih metoda koja se i danas koristi u odgoju djece usprkos nizu znanstvenih dokaza o štetnim ishodima takovog roditeljskog postupanja. Cilj je ovog rada utvrditi učestalost tjelesnog kažnjavanja i povezanosti sa sociodemografskim obilježjima i stavovima roditelja o tjelesnom kažnjavanju djece predškolske dobi. U istraživanju su sudjelovala 104 (66 majki i 38 očevi) roditelja djece vrtićke djece. Za prikupljanje podatak uz Upitnik sociodemografskih karakteristika korištena je i Skala procjene učestalosti kažnjavanja djece te adaptirana Skala procjene stavova o korištenju tjelesnog kažnjavanja . Rezultati sugeriraju da je učestalost korištenja netjelesnog i tjelesnog kažnjavanja smanjena, ali još uvijek prisutna i dosta korištena metoda. Roditelji se uglavnom slažu da dijete nije potrebno kazniti zbog neposluha, neprimjerenog ponašanja, izlaganja opasnosti i sl. Iako većina roditelja ne percipira kažnjavanje kao djelotvoran način koji pridonosi poželjnom ponašanju i poslušnosti, općenito pozitivnim odgojnim ishodima, ipak ga prakticiraju. To implicira da ponašanje ne mora biti usklađeno sa stavovima. Utvrđeno je da su negativni stavovi prema kažnjavanju djece povezani s nekim demografskim obilježjima roditelja kao što je starija dob, viša razina obrazovanja, bolje materijalne prilike, ali ne i s brojem djece u obitelji. Jedna od zadaća odgojitelja je promoviranje novih pristupa i poticajnih, nenasilnih metoda u odgoju djece.

odgoj, kažnjavanje djece, stavovi roditelja, metode odgoja

nije evidentirano