hrvatski

Franz Grillparzer između dnevnika i autobiografije

Franz Grillparzer (1791-1872), najznačajniji predstavnik austrijske predožujske književnosti, vodio je gotovo čitava života dnevnike, bilježio doživljeno i viđeno po putovanjima, a na zamolbu Carske akademije znanosti napisao je autobiografiju. Rad tematizira glavne značajke Grillparzerovih dnevnika, dnevnika s putovanja kao i autobiografije, a koji dramatičara, pripovjedača i liričara biedermeiera prikazuju kao tipičnog i autentičnog čovjeka burnog vremena (Bečki kongres, Napoleonovi ratovi, uvođenje cenzure, 1848. godina). Jer, Grillparzer je istodobno rodoljub i domoljub i vjerni podanik Krune, ali i čovjek koji teži oslobođenju od svih vrsta okova. On je tjeskoban čovjek, koji se povlači u sebe, jer su ga slomili vanjski društveno-politički odnosi, ali i prkosni "revolucionar" koji se od njih brani perom. Na usporednim primjerima iz dvije, gotovo oprečne, autobiografske vrste – dnevnika i autobiografije – povezujući Grillparzerovo autobiografsko stvaranje s "Ispovijestima" Jean- Jacquesa Rousseaua i dnevničko-autobiografskim pisanjem Johanna Wolfganga Goethea, analizira se Grillparzerov odnos prema vlasti i cenzuri, opis vlastitog stvaralačkog porcesa kao i odnos prema kolegama-književnicima. Razlike u stilu pisanja i odabiru sadržaja između dnevnika, kao oblika analize, i autobiografije, kao oblika sinteze, prostječu iz unutarnjih zakonitosti dviju vrsta autobiografskog pisma.

Franz Grillparzer, predožujska književnost, biedermeier, dnevnik, autobiografija, Jean-Jacques Rousseau, Johann Wolfgang Goethe

nije evidentirano