hrvatski

Slika djeteta u njemačkoj kratkoj priči nakon 1945. godine (1): Djetinjstvo bez djetinjstva

U radu su obrađene pojavne slike djeteta u svijetu čiji su normalni poredak i mir narušeni užasom rata i njegovim posljedicama (smrt, ruševine, glad). Preuzimajući ulogu očeva poginulih u ratu, mali junaci suprotstavljaju se zlu braneći integritet obitelji, ali i ostvaruju partnerstvo sa zajednicom odraslih bez čije pomoći njihov spas iz pogibeljnih situacija ne bi bio moguć. Međutim, društvo odraslih funkcionira i kao prijetnja djeci svojom egoističnom težnjom ka blagostanju i brzo zaboravlja tragediju ne shvaćajući da „rat neće završiti sve dok bilo gdje krvari neka rana koju je nanio“ (H. Böll). Šest antologijskih kratkih priča nastalih između 1945. i 1950. godine na dirljiv način pokazuju ljubav autora (Wolfgang Borchert, Heinrich Böll, Luise Rinser) prema djetetu kao njihov osnovni stav prema temi, što dijelom proizlazi iz njihove biografsko- autobiografske vezanosti za tematiku ranjenog i nezaštićenog djetinjstva ugroženog ratom. Premda je rat kao vanjski uzročnik prepoznat i optužen, autori jedini izlaz za djecu vide u njihovoj smrti.

kratka priča, djetinjstvo, rat, smrt, ruševine, glad, Wolfgang Borchert, Heinrich Böll, Luise Rinser

nije evidentirano