hrvatski

Filozofija budućih kiberprostora i transhumanistička stvarnost

U vremenu u kojem se »doba slike svijeta« upotpunjuje digitalnom zbiljom, sve je teže promišljati ulogu i položaj Čovjeka u prostoru i vremenu, ali i smisao egzistencije Čovjeka kakvog danas poznajemo. U budućem vremenu i prostoru bitno će se mijenjati i načini njegove percepcije, medijskog posredovanja i propriocepcije svijeta. Ako kiberprostor označimo i kao svojevrsnu utopiju postmodernističkih simbola, onda je kiberprostor zapravo najava Svijeta u kojem će digitalna zbilja, kiborzi, (ne)humanoidni roboti i dronovi određivati razinu ne­ljudskosti ili nadljudskosti u nama. Transhumanisti predlažu da čovječanstvo proaktivno poboljšava samo sebe i usmjerava tijek vlastite evolucije putem tehnike i znanosti da bi stvorili bića koja će nas inteligencijom nadmašiti. Podržava se i poboljšanje ne­ljudskih živih bića te svaki oblik buduće umjetne inteligencije, modificiranih formi života i drugih vrsta inteligencije do kojih će tehnički i znanstveni napredak dovesti. Takva vizija ljudskog bića poništava zamisao samodostatnosti i ukida promišljanje tradicionalnog identiteta. Posljedice poboljšanja ljudskih sposobnosti dovode i do etičkih pitanja – kada točno umjetno poboljšana osoba prestaje biti čovjek, u kojem prostoru on djeluje te tko zapravo posjeduje ili kontrolira informacije koje se nalaze duboko u našim tijelima?

čovjek ; dron ; etika ; identitet ; kiberprostor ; kiborg ; transhumanizam

nije evidentirano