hrvatski

Stradanje romskog stanovništva na području Velike župe Bilogora za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (1941.-1945)

Prema popisima stanovništva Hrvatske iz 1921. i 1931. godine broj romskog stanovništva u bjelovarskom kraju bio je značajan. Tako je na području Bjelovarsko-križevačke županije (popis stanovništva 1921.) živjelo 982 popisana Roma, dok je u samom gradu živjelo samo 3 Roma. Deset godina poslije (popis stanovništva 1931.) u kotaru bjelovarskom zabilježeno je 577 Roma, a u gradu Bjelovaru njih 36. Međutim u okvirima Velike župe Bilogora koja je osnovana za vrijeme NDH njihov broj je iznosio negdje oko 2.500 Roma (popis stanovništva 1931.). Treba spomenuti da je broj romskog stanovništva u ovom kraju bio očito nešto veći, što se zbog njihovog nomadskog načina života i etničke mimikrije nije moglo zabilježiti u popisima. Sve do 1939. godine Romi u ovom kraju žive kao marginalizirana manjinska skupina u lošem gospodarskom i političkom položaju. Pogoršanje života romske zajednice u bjelovarskom kraju počinje donekle osnivanjem Banovine hrvatske kada se u javnosti počinju pojavljivati pozivi za njihovim nasilnim protjerivanjem ili prisiljavanjem na rad. No, zakonski ništa od toga nije provedeno. Tek se osnivanjem Nezavisne Države Hrvatske (NDH) na romsko stanovništvo bjelovarskog kraja srušila prava kataklizma nasilja i smrti. Rasističko zakonodavstvo NDH dovelo je do zakonskog temelja progona i zatiranja Roma u bjelovarskom kraju odnosno na prostoru Velike župe Bilogora. Na osnovu istraživanja u Hrvatskom državnom arhivu Bjelovar i Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu te proučavanjem bjelovarskog i drugog regionalnog tiska za vrijeme NDH te postojeće literature ovaj rad pružit će osnovne konture stradanja romskog stanovništva na području Velike župe Bilogora te njihovu konačnu sudbinu.

Romi, Bjelovar, Velika župa bilogora, NDH, genocid

nije evidentirano